Thursday, September 25, 2008

Soft Language


Nesto za Popkitchen, sto ima veze sa temom koju je skoro spomenula... :)



George Carlin je inace umro 22 Juna ove godine. Bio je zaista sjajan lik. Znali smo satima da gledamo njegove nastupe. Napravili smo nasu malu kolekciju omiljenih. Evo sta je rekao na temu smrti:




Monday, September 22, 2008

U iscekivanju


Taman sam se pripremila da ugostim veoma dragu prijateljicu iz USA, kad mi se najavila poznanica iz rodnog mi grada. Sada se veselim duplo. Obe stizu ove nedelje. Na zimu se nadam dolasku brata. Vec sada me hvata nervoza oko toga da li ce dobiti vizu. Znate kako to ide, a jos vise kako ne ide, pa ne moram da pricam.

Dok ja iscekujem, posto u mojim mislima trenutno ima vrlo malo prostora za ista drugo, dogadja se jesen. Kise su prestale, magla se dobrim delom povukla, sija zubato sunce i boje se pocinju nazirati. Mene su zadnjih dana privlacile razne dekoracije. Evo nekoliko.

Primer kako okrnjena saksija moze izgledati lepo.


Na kratkom putovanju kroz unutrasnjost, naleteli smo na neke biciklisticke trke. Dok smo cekali da prodju, zabelezih sledece:



Patkica i koka (?) su mi bas slatke. Jednostavno, a lepo :).


Sunday, September 21, 2008

Subota vece


Upravo sam se vratila sa koncerta Sophie Zelmani koji je bio naprosto sjajan. Iz mnogih razloga. Pratim i slusam njenu muziku vec nekoliko godina, ali mi nikada nije palo na pamet da cu imati prilike da je slusam i uzivo, iz prostog razloga sto je ova pevacica iz Svedske poznata po tome da retko drzi koncerte zbog svoje prevelike stidljivosti. I zaista, tesko se snalazi na sceni, sto je cini izuzetno simpaticnom. Ovim koncertom u Cirihu je zapocela svoju malu turneju pod nazivom The Ocean and Me.


Koncert je odrzan u prelepom ambijentu Kongresne sale koja gleda na Cirisko jezero. Predgrupa se sastojala od jednog clana, pa se u stvari ne moze nazvati grupom. Tip, za koga niko nikada nije cuo, izveo je tri pesme na gitari. U tom period je sve vreme zasmejavao publiku, ali moram reci da mu je lirika vise nego ozbiljna. Nakon toga se pojavila Sophie, sa kikicama, u crvenoj majci i zelenoj suknji, izgledala je slatko kao devojcica, i njen petoclani bend.

Za mene je bilo fascinantno sto je sala bila dupke puna, posto sam uvek smatrala da je Sophie Zelmani ime za koje niko nije cuo, uprkos cinjenici da je u muzickim vodama od 1995 godine i ima 8 albuma iza sebe. Barem je takvo bilo moje iskustvo, jer osim sebe ne poznajem nikoga ko slusa njenu muziku, ne racunajuci mog dragog naravno. Inace, Sophie peva na engleskom jeziku.

Druga stvar koja me odusevila je bio priliv ljudi veoma razlicitih godista i stilova, sto je bilo jedno potpuno novo iskustvo. Naci se u gomili gde je sa moje leve strane bio stariji bracni par, a sa desne grupa pankera, bilo je neponovljivo i naprosto me ispunilo radoscu svojim iskakanjem iz sablona. Tako nesto definitivno nisam zamisljala.

Svajcarci su vrlo ljubazni, ali isto toliko… recimo, odmereni i zatvoreni, da ne kazem hladni. Stoga je bilo prijatno videti ih u jednom drugacijem svetlu. Dovoljno je reci da su uspeli da vrate Sophie Zelmani i njen bend tri puta na scenu.

Licno nisam znala sta da ocekujem od veceri, uzimajuci u obzir gore navedeno i cinjenicu da sam uvek isla na koncerte mnogo dinamicnije prirode (citaj: skakanje i pevanje), dok je muzika Sophie Zelmani sasvim drugacija. Uvek mi je zvucala savrseno za pred spavanje, mada sam je u stvari najcesce slusala dok putujem. No sasvim fino se povremeno skakalo, pevalo i plesalo u zagrljaju :).

Negde oko polovine koncerta, Sophie nam je dala svesku koju nosi na svoje retke nastupe i zamolila da svako ko zeli napise koju rec. Publika je to vrlo ozbiljno shvatila tako da su se olovke i komentari razmenjivali, a sveska kruzila i bila joj vracena na kraju veceri.

Koncert je trajao dva sata i dvadeset minuta. Nakon toga je usledio odlazak u neki kafic, da se sumiraju utisci i popije caj pred spavanje, posto je ovde vrlo hladno i vetrovito. Usput smo dobili poziv za jedan party koji se odrzava sledeci vikend na brodu.


Friday, September 12, 2008

This and That


Ove nedelje se izmedju redova kise i oblacnog vremena ukazao jedan suncan dan, koji sam odmah iskoristila za planinarenje. No to je samo sporedna stavka. Uglavnom, sedim ja tako na 2.000 metara, u restoranu pored jezera, grickam pomfrit i salatu (tezak zivot…), kad‘ spazih neke novine. Odlicno, pomislih, posto obozavam da citam (ili gledam film) dok jedem. Vesti iz sveta, sve ludje za ludjim… U jednom momentu se naprosto pobojah da okrenem sledecu stranicu. U Poljskoj neki politicar predlaze kastraciju pedofila. U Italiji radikalske struje kamenovale homoseksualce. Ali bukvalno kamenovale. U Turskoj zene strajkuju seksom zato sto smatraju da muskarci ne cine dovoljno za problem nestasice vode koji traje vec poduze. Inace, pre nekog vremena sam citala da su tamosnje vlasti predlozile dva moguca resenja ovog problema: poseta rodbini u bolje snabdevenim krajevima ili kolektivna molitva. Dakle, ovaj problem svoj nastavak dobija u obliku seks strajka. Potom vest iz Srbije… Zeljko Vasiljevic predlaze uvoz zena iz Burme, Laosa, Kambodze i Vijetnama u cilju borbe protiv bele kuge i nestanka srpske rase. Deca nasledjuju samo ocevu genetiku? Vasiljevic kaze kako se u pomenutim zemljama bedno zivi, pa bi dopremio devojke za ruralne srpske krajeve. Valda ih nikad nije posetio posto bi onda znao da se i tamo tesko zivi. Potom napominje kako je budizam miroljubiva religija kao i srpsko pravoslavlje i da je u pitanju njegov licni projekat, a ne vladin. Iza toga slede izjave raznih u kojima se sumira da problem lezi u tome sto devojke jure samo pare, a tipovi masine za pranje vesha. I potom paralela sa Hrvatskom, u kojoj je neki svestenik predlagao isto to, samo sa zenama iz Ukrajine.

Drhtavom rukom zatvaram novine, ne mogavsi da dodjem sebi dok imam kome… I pitam se najpre sta sve to govori o nama (ljudima u globalu) i vremenu u kojem zivimo. Moze li biti sadasnjica (progres, novo doba?) nesto sto odise (da ne kazem smrdi!) mnogo starijim epohama i metodama za koje se busamo da su zastarele i primitivne? Mala moja, evo ti ga, evo! Neke stvari nikad ne prolaze. Sustinski se malo toga menja.

Ovoga puta necu da ulazim u nijanse, balansiram pro i kontra, odvajam razlozno od nerazloznog i tako dalje. E necu! Umesto toga kacim par slika sa planinarenja.





Gore (na prve dve slike) su neizbezna uspinjaca i crkvica. Tipicno za ove krajeve. Konkretno, u pitanju je planina Pilatus u blizini Lucerna. Na 2.000 metara se nalazi jezero i dva restorana, kao i jos dve uspinjace koje vode do glecera. Jedan deo puta se moze planinariti, a za ostatak je ipak potrebna uspinjaca. Bese puno turista. U Svajcarskoj su tokom leta vrlo zastupljeni biciklizam i planinarenje. Ali ovde sezona skijanja jednostavno nikad ne prestaje posto se uvek moze naci snega.

Saturday, September 6, 2008

Ples Jaja


Odmah da cujem sta ste pomislili nakon ovakvog naslova! :) U pitanju je tradicionalna Uskrsnja igra koje sam se setila nakon sto sam danas naisla na slike Pitera Artsena.


De Eierdans (u slobodnom prevodu Ples Jaja) je paganski obicaj, koji su kasnije preuzeli hriscani. Ovom igrom se originalno slavio dolazak proleca. Cilj je bio da se jaje izvadi iz posude i zatim pokrije istom, a da se pri tome ne razbije. I sve to iskljucivo nogom. Ponekad se oko igraca pravio krug od uglja ili krede, iz kojeg se naravno nije smelo izaci da bi igra bila uspesna, a pobednik validan. Na pod bi se prosulo povrce koje nije smelo da se dotakne u toku plesa.

U nekim mestima je ovaj obicaj odlucivao vencanje. Mladi parovi bi se uhvatili za ruke i pokusali da zajednickim snagama izvade i potom pokriju jaje sa posudom. Ukoliko bi uspeli da sacuvaju jaje citavo, svadba im je bila zagarantovana, bez obzira na potencijalni nepristanak roditelja, sto je nekoc igralo veliku ulogu u sklapanju brakova.

Artsenove slike su jedne od ranih prikaza zivota i obicaja sa sela. Vecina njih odise simbolikom i mnogostrukim znacenjem, kao recimo covek sa gajdama, koje su zbog svog izgleda bile simbol muskosti. Ili recimo dagnje i luk na podu, za koje se verovalo da deluju stimulativno.

Na stolu se nalaze dve drvene tarot karte. Na jednoj je Dzoker, a na drugoj Koza. One bi danas verovatno bile jednake Budali i Djavolu u savremenim tarot kartama. Nekada su oznacavale opijenost i pozudu. Cini se da je Artsen aludirao na efekat alkohola. No jasno da je moralna poruka bila samo izgovor da naslika ono sto je zeleo, uzimajuci u obzir pritisak crkve i cinjenicu da su ga uposlili na izradi religijskih scena. Tek pocetkom XVII stoleca vise nije bilo obavezno unositi religijske i moralne elemente na slike, a Artsen je iznad svega bio zainteresovan za prikaze iz svakodnevnog zivota i takozvanu „mrtvu prirodu“ (nature morte iliti still-life).

Artsen je njegov Ples Jaja naslikao 1552 godine. Izgleda da mu je ovaj obicaj bio zanimljiv, posto je pet godina kasnije (1557) napravio jos jednu verziju i prikaz ove igre, ili plesa, posto se u Engleskoj, na primer, obavezno skakutalo i cupkalo tokom izvedbe.


I druga verzija je takodje ispunjena istim i slicnim aluzijama. Na njoj se mnogo jasnije vidi stari navoj (kalem) za preslice, oko kojeg se stavljala vuna. Nekada je sluzio i za uzimanje mere. U govoru se koristio da opise osobu koja „prede“, odnosno previse prica pod uticajem alkohola, ili pak da opise nekoga „po meri“, sto se nije smatralo komplimentom, jer se odnosilo na nemogucnost promene covekovog karaktera. Navoj je bio simbol razvrata, naivnosti, nerazboritosti... Drzi ga zena, dok se na prethodnoj verziji nalazi iznad kamina.

Toliko o simbolici za danas. Vreme je promenljivo, prohladno i povremeno ispada blaga kisa, sto znaci da je idealno za, recimo, sedenje na terasi, uz dobru knjigu i solju caja. Kakvi su vam planovi za vikend? Ja odmaram.


Slike su preuzete sa www.SightsWithin.com


Tuesday, September 2, 2008

Povratak


Proslo je puno vremena i ja se vratih na moj blog. Nadam se da me niste potpuno zaboravili :). I jedno veliko hvala svima koji su poslali mejlove u medjuvremenu <3. Razlog mog odsustva bio je zdravstvene prirode i dovoljno je reci da sam srecna sto je sve to sada (dobrim delom) iza mene i sto sam ponovo ovde.

Proteklih meseci puno sam citala. Zabave i igre radi, pogodite sta trenutno citam (vidi sliku).



Jos jedna pomoc: u pitanju je Irski pisac kome je ovo prva knjiga, napisana 1997.

Ko se prvi opseti, dobija poklonce :).

Kako ste proveli leto? Sta ima novo? Sve me zanima! :-D