Sunday, December 30, 2007

Danas u mom Inbox-u


Postovana tehnicka podrsko,

Prosle godine sam unapredila svoj Decko 5.0 program u verziju Suprug 1.0 i primetila sam da novi program pravi neocekivane promene u modulu za knjizenje. Ogranicio je pristup Cvecje i Nakit aplikacijama koje su radile savrseno pod verzijom Decko 5.0.

Povrh svega, Suprug 1.0 je deinstalirao vecinu mojih programa kao sto je Romantika 9.9, a instalirao neke module koje ni sama ne znam sta znace, kao sto su NFL 5.0 i NBA 3.0. Sa druge strane Dijalog 8.0 i Ciscenje Kuce 2.6 jednostavno sruse ceo sistem.

Probala sam da situaciju ocistim programom Zvocanje 5.3, 5.4 i 5.5 ali na zalost nisam nista postigla.

Ocajna


ODGOVOR TEHNICKE PODRSKE

Postovana Ocajna,

Niste obratili paznju na deklaraciju. Naime, Decko 5.0 je zabavni paket, a Suprug 1.0 je operativni sistem. Pokusajte da unesete sledece komande >C:/MISLILA SAM DA ME VOLIS i instalirate program Suze 6.2. Tada bi trebalo da aplikacija Suprug 1.0 automatski pokrene program Krivica 3.0 i Cvece 7.0. Ali upamtite, preterana upotreba ovog metoda moze da pokrene Neprijatnu Tisinu 2.5 i Pivo 6.1. Posebno je Pivo 6.1 neugodna aplikacija! Nikako ne instalirajte Tastu 1.0 i ne pokusavajte da reinstalirate neku od starijih verzija aplikacije Decko. Obe ove aplikacije nisu podrzane i samo ce srusiti Suprug 1.0 sistem. U sustini, to nije los program, ali ima ogranicenu memoriju i ne moze da nauci nove aplikacije tako brzo. Porazmislite o nabavci novog softvera. Licno preporucujem Zacinjenu Hranu 5.3 i Seksi Donji Ves 1.0. Oprezno koristite aplikaciju Zvocanje jer onda moze doci do tajne instalacije virusa Ljubavnica 1.0 koji jedino mozete da obrisete Privatnim Detektivom 5.8 ili cak Advokatom 9.8. To je veoma tesko izvesti pravilno, jer moze doci do resetovanja sistema Suprug 1.0 koje je bespovratno i zahteva instalaciju Suprug 2.0.


--------------


Bese to posalica koju sam dobila od bivseg kolege :). Inace, prethodno pomenuti je svim svojim prijateljima rekao i sledece: Dragi moji, sve sto ste mi pozeleli u prethodnoj godini nije upalilo! Zato vas sada molim da umesto zelja saljete novac, alkohol i cokolade.

LOL

Bicu odsutna u narednih par dana, pa vam zato sada upucujem svoje najbolje zelje za 2008-u. Zelim vam da budete pre svega srecni i zdravi. Za alkohol i cokolade posaljite adresu ;)


Monday, December 24, 2007

24-ti


Jutro bese prilicno maglovito. Temperatura -5 stepeni. Prosetala sam, kao i obicno, do lokalnog jezera, kad imam sta i da vidim!


Zamrzlo! Sem na pojedinim delovima...


Drugo iznenadjenje behu labudovi, i to citava porodica :). U ovom kraju ih obicno nema. Navikla sam da vidjam iskljucivo patke.



Uglavnom, srecem neku stariju gospodju koja seta psa i koja me upita jedno prosto, ali definitivno interesantno pitanje, koje je glasilo: Kako su labudovi dosli ovamo kada mladi jos uvek ne mogu da lete?

Clueless. Ako neko ima ideju neka se javi.



Nije proslo mnogo vremena i poceli su da dolaze likovi sa kojima se redovno srecem u ranim jutarnjim casovima na jezeru. Vec se smesimo i pozdravljamo kao najrodjeniji, priupitamo se za junacko zdravlje i razmenimo po koju recenicu o vremenskim prilikama, a inace ne znamo ama bas nista jedni o drugima. Tu smo sa samo jednim razlogom - da hranimo patke. A ja usput povremeno i slikam. S' tim sto su patke danas nestale. Ali zato su tu bili galebovi koji se nisu bunili da ih zamene.


Da, trebalo je balansirati na ledu i izboriti se sa velikim komadima hleba :)


Bese tu i par sitnijih primeraka pticijeg roda.



Po povratku kuci prolazim pored malog potoka, kad tamo ONA!


Ljudi moji, kada bi samo znali koliko mi je ova caplja zadala muka u zadnja dva meseca! A moj muz naravno pita otkud znam da je to bas uvek ista caplja... Pa ne mogu da se zakunem, ali verujem da jeste. I nikako nisam uspevala da je slikam! Redovno stoji na vrlo nepristupacnom mestu i naravno odlece cim se neko pojavi. A bilo je i situacija kada je za inat stajala, a ja nisam imala kameru! Marfi?

I danas konacno! I nije me zao sto se jadna ubih preko silnog zbunja, pa sam na kraju i zakoracila u vodu. Na moje iznenadjenje, uopste se nije puno uzrujala mojim prisustvom, ali me mrko pogledala ;)


Nakon toga sam srecna otisla kuci. Usput uhvatim Deda Mraza u akciji. Obija komsijsku terasu! :-D


Koristim se prilikom da cestitam Bozic svima koji slave i pozelim od srca sve najbolje za praznike i nastupajucu godinu.


Saturday, December 22, 2007

Jelka


Jucerasnji dan mi je prosao urnebesno. Naime, moj svekar je zapeo da se kupi bozicna jelka. Covek ne slavi Bozic vec godinama, ali sada odjednom insistira da se svi okupimo na rucku i da se ukrasi jelka. Pri tome je sa poklonima premasio samoga sebe. Dovoljno je reci da je meni i muzu uplatio ni manje ni vise nego dva nocenja u divnom poljskom srednjevekovnom zamku, sto ga je papreno kostalo! Ja se naravno jos uvek oporavljam od srece i radosti, jer obozavam staru arhitekturu i nocenje u zamku ce sasvim sigurno biti neponovljiv dozivljaj. Dakle, jasno je da svekar sve ovo radi zbog mene i kontam da se na misterioznoj jelci takodje insistira iz istih razloga.

Uglavnom, ostavsi bez alternative i aduta, krenem ja juce da kupim jelku sa mojim svekrom, a pridruzi se i dragi muz. Obisli smo nekoliko vecih shoping centara na periferiji Ciriha. Izbor je naravno bio strava, ali se moralo sve obici da slucajno ne propustimo bas tu jednu, savrsenu jelku. Nakon cetiri prodavnice vracamo se u prvu, konstatujuci da je tamo bio najbolji izbor.

Muz i ja zapenili da uzmemo jelku koja se kasnije moze posaditi. Nista cudno, posto smo oboje u stilu mladih gorana. Svekar nece ni da cuje, zato sto su sadnice male. A to "male" znaci da su moje visine (citaj 1m 63cm) ili pak nesto malo manje. Na kraju zavrsimo tako sto moj svekar kupuje najvecu jelku! Ok, muz i ja se suzdrzavamo od svakih komentara. Barem onih glasnih... Uglavnom, kupujemo gigantsku jelku, odlazimo do kola i u narednih 20 minuta pokusavamo nekako da uglavimo jelku u gepek. Ako jelka stane, za nas nema mesta i obrnuto. Sedista su se na kraju morala obarati. Jedva smo se potovarili u kola i sve molimo boga da se vrh jelke ne slomi u putu, posto smo ga mukom i na silu savili kako bi stao.

Dolazimo konacno do stana. Jelka je toliko visoka da se savija pod plafonom! Osim toga, isto tako je i glomazna. Jednostavno, nemamo je ni gde ni kako staviti. Da ne poverujes! Svekrva se presavija od smeha. Muz i ja nastavljamo da se nerviramo na svu ovu glupost. Svekar ladno resava da jelku postavi na terasu! Ja mu kazem da je to losa ideja, jer ume biti uzasno vetrovito i ja sam u poslednjem naletu vetra skupljala staklo i sijalice sa komsijske jelke kako ne bi, ne daj boze, zavrsili u necijim ocima. Svekar mi na to kaze da se uopste ne nerviram, jer jelku ne moramo kititi! Koja je onda svrha te jadne jelke, ja stvarno ne znam. Uglavnom, to je bila kulminacija i ja sam se bukvalno od apsurda pocela valjati od smeha. Vrhunac je bio kada se nekoliko minuta nakon toga, i u toku mog pucanja od smeha, na vratima stana pojavila maksimalno nadrdana komsinica sa pitanjem da li smo normalni i da li znamo da je nasa jelka aterirala sa terase u dvoriste. Verujte da mi suze naviru i sada, dok ovo pisem. Sva sreca da stanujemo na prvom spratu i da pod terasom nema nista i nikoga. Mi smo se svi kolektivno valjali od smeha. Komsinica se naravno jos vise razbesnela. I tako smo, kada smo se dozvali, otisli da pokupimo jelku, koja je jadna sve to prezivela. Ma ludilo!

Prica se zavrsila tako sto je svekar pokupio jelku i nestao u nepoznatom pravcu. Vratio se nakon sat vremena sa skracenom verzijom te iste jelke, dakle negde i nekako je radila testera. Juce nam je otislo dva sata na kicenje, ali smo se definitivno dobro zabavljali.



Kiti li jos uvek neko od vas, velike dece, jelku? :)


Friday, December 21, 2007

Molba


Molim vas procitajte peticiju koju sam postavila na mom drugom blogu. Sve informacije su tamo. Ako treba prevod, slobodno se javite.

Hvala <3

Thursday, December 20, 2007

Pocetak


Bese oko osam sati ujutro kada sam konacno resila da zapocnem blog na maternjem jeziku. Jedan od razloga je cinjenica da neki posetioci ne vladaju dobro engleskim jezikom. Ja se nekako nadam da ce se oba bloga citati uporedo, posto u vecini slucajeva (ako ne stalno) planiram da pisem na moja dva bloga o razlicitim stvarima i desavanjima iz zivota. Ovaj blog ce u svakom slucaju biti po svojoj sadrzini nesto licniji.

Za pocetak bih rekla par reci o sebi, za one koji me uopste ne poznaju. Ne brinite, ne planiram da krecem od rane mladosti, prvih zuba i tako dalje :D. Spomenucu ono sto je, da tako kazem, trenutno aktuelno. Zivim i radim u Cirihu, Svajcarska. Ovde sam dosla pre svega par meseci i planiram da ostanem jos najmanje godinu dana. Na put me nije naterala "vlastita muka". Naprotiv, sasvim sam zadovoljna bila i u mom rodnom Novom Sadu. Sta se konkretno desilo... Moj prethodno pomenuti rodni grad vec nekoliko godina prolazi kroz proces izgradnje. Ja sam zivela u svojoj maloj kucici u sirem centru grada i svakodnevno slusala buku i pokusavala da skrpim ispucale zidove i ostale havarije koje je doneo progres i izgradnja. Izmedju ostalog bilo je tu i dve poplave kojih se rado secam i obrusavanje zida susedne kuce na nas krov. Dalje od toga verujem da ne moram spominjati. No, sve na ovom svetu ima svoju dobru i losu stranu i obe treba podneti i uzeti najbolje moguce iz situacija koje nam se desavaju. I tako sam ja, sa poprilicnom tugom, konacno predala moju parcelu u ruke investitora. Za uzvrat dobijam stan u novoj zgradi. I naravno, dobila sam pare da iznajmim sebi stan u medjuvremenu, odnosno dok se ne zavrsi izgradnja zgrade na mojoj parceli. Dakle, postavilo se pitanje sta raditi u tom periodu. Ja sam, umesto trazenja novog stana, resila da mi je vreme za promene i dosla u Svajcarsku. Niti sam imala obecan posao niti sam znala i jedan od zvanicnih jezika ove divne zemlje koju sam posecivala i ranije. Inace, jako volim da putujem. Bese to u mnogo cemu avantura koja je jos uvek na samome pocetku. Jedina prednost koju sam imala bila je cinjenica da mi je muz Svajcarac. Verujte da je to bila prednost u dobijanju vize i nicega vise, posto se moj muz davnih dana odjavio iz Svajcarske i preselio u Novi Sad zbog mene. U Novom Sadu smo ziveli godinama, to je bio nas dom u punom smislu te reci. Muz je vec poceo zaboravljati vlastiti maternji jezik (svajcarski nemacki). Od Svajcarske mu je ostala mlaka veza sa roditeljima, lepi maniri i nista vise. I tako smo, pod gore pomenutim okolnostima, dosli za Cirih sa dva kofera i vrlo malo franaka, i cetiri meseca nam je otislo samo na registraciju, i to ne samo moju nego cak i njegovu, posto se i on morao ponovo registrovati. Bese mi toplo oko srca sto ne moram sama da prolazim kroz birokratiju i sto nasa birokratija nije najgora po pitanju cekanja i duzine trajanja iste :D.

Bavim se fotografijom i dizajnom, sto apsolutno nema veze sa profesijom za koju sam se zvanicno obrazovala, kao ni vecina drugih poslova koje sam radila u zivotu. Dakle, o fotografiji i dizajnu sam sve naucila sama i jos uvek ucim. Sto se tice fotografije, imala sam cetiri internacionalne izlozbe do sada i osvojila dve nagrade. Muza sam upoznala upravo na svojoj prvoj izlozbi :D. Trenutno se uglavnom bavim dizajnom, odnosno to je ono sto mi donosi zaradu. Moja bolja polovina je u istoj struci i u mnogo cemu zasluzna za moje obrazovanje. U ovom periodu, i danima koji dolaze, trudim se da naucim jezik moje nove sredine, radim na dizajnu za jedan CD i radim volonterski u drustvu za pomoc nepokretnima. I u Novom Sadu sam radila volonterski za razna udruzenja za pomoc drugima, pa sam to ovde jednostavno nastavila.

Verujem da sam rekla dovoljno za prvi nastup :D. Sve ostalo cete saznati vremenom. Slobodno recite koju rec o sebi. To naravno vazi za one koje ne poznajem. Kuckam ponovo uskoro...