Wednesday, April 23, 2008

Pada :)


Kisha. Dva dana bez prestanka. I Limmat je naravno nadosao. U nekim delovima poceo je lagano da plavi obale.


Deluje brzi nego ikada. No sve je za sada pod kontrolom, a neka tako i ostane.


Volim kisu. Daje poseban stimung. Nema puno ljudi na ulicama. I boje su izrazajnije.




Ako se secate novorodjenih liski koje sam spominjala pre nekoliko dana, evo ih opet! Nisu se puno promenile. Samo su malo deblje :).


Redovno ih hranim svezim povrcem. Danas su na redu bile tikvice.



Trenutno ispijam caj od kamilice pred spavanje. Danas sam posteno pokisla... Kakvo je vreme kod vas?

Friday, April 18, 2008

Werdenberg


Jos jedan dopis sa putovanja. Ovoga puta me pratila kisa, ali bilo je i lepog vremena izmedju. Uostalom, ja volim kisu, a padavine me jos nikada nisu uspele spreciti da putujem i uzivam.

Posetila sam Werdenberg zamak, koji se nalazi na uzvisenju iznad istoimenog gradica. Zamak je 1230 godine izgradio grof Rudolf I od Montforta.

Do kraja XIV stoleca, zamak je pripadao Montfort porodici. 1517 godine je postao vlasnistvo federacije Glarus, a 1835-te aukcijom presao u privatno vlasnistvo. Poslednji vlasnik, gospodja Frieda Hilty, darovala je zamak kantonu St. Gall, zajedno sa postojecim namestajem. Bilo je to 1956 godine i zamak je od tada restauriran i otvoren za posete.

U podnozju zamka nalazi se prirodni park i jezero.



Od jezera vodi staza, koja se uspinje izmedju niza starih kuca sa predivnom arhitekturom i detaljima koje su vremenom dodavali bivsi i sadasnji vlasnici.




Prva kuca u nizu je lokalni istorijski muzej, nazvan Zmijska kuca, zbog interesantnih sara u obliku zmijolikih stvorenja, koja se nalaze ispod okapnice.



Staza dalje vodi kroz omanji prolaz, do zamka.


Dvorisni deo zamka je opasan visokim kamenim zidovima, pa je iz tog razloga gotovo nemoguce posmatrati okolinu, osim kroz puskarnice. Vidi se jedino toranj gradske crkve.


Dvoriste ima dva ulaza, drvene klupice za odmaranje, malenu fontanu i jedan spomenik – Anna Lydia Hilty, preminula 14. Jula 1926.


Dosla sam pred samo zatvaranje, ali je zena koja radi u zamku bila neverovatno ljubazna i predusretljiva. Zatekla sam je na ulaznim vratima i nije joj bilo tesko da se zbog mene vrati unutra, iskljuci alarm, popali svetla i saceka me sat vremena da zavrsim obilazak. A nije mi dozvolila da ista propustim da pogledam! Naime, cak me vratila nazad posto sam preskocila oruzarnicu. I dobih na poklon knjigu i par razglednica :).

Dakle, zamak… Obilazak sam krenula od samog vrha, prolazeci kroz prostorije koje jednostavno odusevljavaju svojim ranim viktorijanskim stilom.




Sledeca slika (darodavno za fotografe): Kako napraviti autoportret. Ili kako se opsetiti da masinu za ventilaciju izbacis iz kompozicije. A tek o problemima rasvete! Drugi put… Dovoljno je reci da je nedugo potom pala kupovina dodatne opreme :-D.


Volite li sah?


A videla sam i stare sanke. Bez saonica.


Kuhinja je u potpunosti ocuvana.


Kao i apoteka koja datira iz sredine XIX stoleca.


I za kraj je usledio obilazak oruzarnice u kojoj se nalazi kolekcija oruzja Hans Braschler-a i kantonalni arsenal.



Nisam ljubitelj oruzja ali sam ipak ostala zadivljena nad macevima. Razmisljala sam kako je nekada izrada oruzja u stvari bila umetnost. Dovoljno je pogledati gravure i detalje na njima. Nije cudo da su kraljevi i vojskovodje insistirali na svojem licnom oruzju i trazili da budu sahranjeni sa svojim macevima, kojima su se neretko pridavala i magicna svojstva. Setite se Ekskalibura ili Markove sablje sa ocima.


Zamak sam napustila koristeci drugi ulaz/izlaz od onog kojem sam dosla. Ima ih dva ukupno, medjutim ovaj vodi do podnozja nizom kamenih stepenica i ima predivan pogled na grad. A i kisa je taman prestala :).



Werdenberg vazi za najmanji grad u Svajcarskoj. U toku moje posete odrzavao se neki sajam na otvorenom, ali nisam stigla da pogledam o cemu se radi. Poseta preporucena. Akcenat na sedenju pored jezera, sa pogledom na zamak i planine u daljini.




Wednesday, April 16, 2008

Prinova


Danas na jezeru: Iznenadjenje!



Ima ih ukupno cetvoro i mnogo su slatki :)




Dan je zapoceo odlicno. Kako je kod vas?


Monday, April 14, 2008

Kartause Ittingen - Detalji


Kazu da svaki umetnik ima svoja takozvana "stalna mesta", odnosno teme kojima se stalno bavi, metafore koje cesto upotrebljava, prepoznatljiv stil, ili jednom recju karakteristiku. Tesko je ponekad osloboditi se sebe, a u nekim slucajevima nije ni potrebno.

Mene kao fotografa progone detalji i odredjeni objekti, sto ponekad pretstavlja problem, kao recimo u situacijama kada je potrebno dokumentovati i prikazati prostor. Moju paznju redovno privlaci nesto sasvim drugo. Cesto mi se desavalo da fotografisem neki prostor u timu sa vise fotografa, kojima redovno nije bilo jasno gde su tacno fotke uzete, kao da nismo bili na istom mestu zajedno. Padale su cak i opklade. Desavalo se da niko ne pogodi.


Ne znam zasto, ali isto tako mi je veoma bitna tekstura ili materijal onoga sto fotografisem. Jednostavno moram i da opipam, odnosno osetim objekat pod prstima. Iz moje memorije brzo blede stvari. Ne teram sebe da se tacno secam prostora, jer on je zabelez svetloscu, kroz moju kameru, i sacuvan na filmu, memorijskoj kartici, racunaru… Ali zato sa neverovatnom preciznoscu pamtim detalje svega sto sam ikada dotakla i onoga sto sam osecala ili mislila u tom trenutku.

Kao fotograf, imam nekoliko fetisha. Ako ste kojim slucajem posetili moju web stranicu, mislim da je to jasno. Mogli ste primetiti manje serijale koji se bave odredjenim objektima. U svojoj arhivi fotografija zaista im ne znam broja, ali ne stizem da ih postavim na net. Naravno da sam i u Kartause Ittingen-u pronasla ono sto me najvise zanima, pa da krenemo.

Ulazi se na Vrata.




Mogu biti i mala.


Otvara se i zatvara prostor za nama, sto me upravo podsetilo na neke konverzacije iz filma My Blueberry Nights, kao recimo: "If I threw these keys away, then those doors will be closed forever". Ne mogu se svaka vrata otvoriti kljucem (posvedoceno). Ili: "Even if the door is open, the person you are looking for may not be there".


O vratima bih mogla pricati danima. Pogodna su za analizu i filozofiju :). Da li sam napomenula da volim i Prozore?



Monteskje rece da sve nas poseti sreca, bar jednom u zivotu, ali ako nas ne zatekne spremne, odseta kroz vrata ili izleti kroz prozor.



Ja kazem da smo mi taj prozor kroz koji gledamo u svet.


O Kartause Ittingenu mozete procitati u mojim prethodnim tekstovima:

Osnovne informacije
Istorijski muzej
Muzej savremene umetnosti
Radionice



Sunday, April 13, 2008

Kartause Ittingen - Radionice


Ostala sam duzna da kazem nesto o radionicama. Za one koji se tek sada ukljucuju u pricu, predlazem da prvo procitate prethodne tekstove o Kartause Ittingen-u, koji ukljucuju:

Osnovne informacije
Istorijski muzej
Muzej savremene umetnosti

Sa dvorisne strane radionice izgledaju kao nizovi ruralnih kuca. Ispred ulaza u svaku se nalazi mala basta sa cvecem i opasane su zivicom.


Iako izgledaju kao individualne prostorije, one su to samo delimicno, posto su sa druge strane vezane u hodnik i iz njih se direktno ulazi u monaske celije. To znaci da je nekada svaki monah imao svoju radionicu. Jedan deo radionica cini Istorijski muzej, dok su druge namenjene radu. Moze im se prici iz manastirskog hodnika ili pak sa dvorisne strane. Dakle, imaju po dva ulaza.



U radionicama se danas izradjuju razni predmeti, kao sto su recimo saksije za cvece, venci, ikebane, dekorativni predmeti, korpice od pruca i tako dalje. Nesto od toga mozete videti na fotografijama.




Neke radionice sluze za uzgajanje cveca, kao sto su orhideje.


Sve sto izadje iz radionica moze se kupiti u manastiru po veoma povoljnim cenama. Ja sam kupila lale i venac od skoljki za svega 10 franaka.

Manastir se bavi produkcijom i prodajom raznih stvari, pa tako i hrane. Imaju svoj ribnjak i mrestilista, pa prodaju susenu ribu.


Imaju svoje vinograde, pa se bave proizvodnjom vina, ali i piva. Tu su jos razni sirevi, kobasice, peciva, zacini, ulja, itd. Poznati su po svom kakao kolacu i cokoladi sa susenim jabukama. Vecinu toga sam probala, a nesto i kupila. Dopada mi se sto je manastir pronasao dobar nacin da se u gotovo svemu izdrzava sam od sebe. U tu svrhu je isto tako dodat mali hotel i sale pogodne za iznajmljivanje, ali se vodilo racuna da dodaci ne naruse mir i autenticnost ambijenta.

Ovim bih zavrsila informativni deo price, da tako kazem, a sledeci i poslednji tekst o ovome mestu bice vise licne prirode, barem za mene, posto cu pokusati da vam prikazem neke drage detalje koje sam tamo zabelezila kamerom :).